Ona se igra nožem!

sretno sutra!vidimo se zagrebe!

totalni raaaaspad sistema

de se skuliraj!

Jedna od onih noći B.ajde vrisni jednom nek te čitava mahala čuje.ili jednostavno URADI nešto drugo!razmijeni koju riječ s njom.sve ti je onako kako si posložiš.ja.odlučila sam se za jebanje svih bogova samoj sebi,nerviranje,potencijalno stvaranje čira i ostalih neugodnosti i ušuškavanje sebe same u krevetić.divna noć ljepoto.draga moja,bila si u pravu kad si rekla da sam pička.zbunjena pička.nema ba od mene ništa.ovo ti je trenutna slabost.zavarava me um moj.ništa više.mind games su opasna stvar,pogotovo kad ih na sebi isprobavaš.nemojte mi dati nju.ne popuštajte.gle,nemam zbog čega kukat.uvijek imam izbor,što mi je u genetičkoj šifri upisano i :uvijek izaberi ono što ne valja: je druga stvar.nije sa mnom lako.velika je stvar što već osamnaest godina i nešto mjeseci guram nekako.

opijena naranča sjedi na stolici.čovječe

razjebite i ovo malo mene što je ostalo. sklapanje rasklapanje.jeste bitak u krugu,ali jebem ga,onda je taj krug u kurcu.ne ide više ovako.izvlačenje neuspjelo.po ko zna koji put.nikad vi nećete skužiti šta sam ja.razjebite i ovo malo mene što je ostalo.gazite me svu.ja se mogu mijenjat,dok ćete vi uvijek isti ostajati.a opet,gle,ona koja ne postoji ne može ni uništena biti!

opet se njišem uz ekv.ljubavljubavljubavljubav.lijepe snove i dane djevojko.

Žene se dele na ničije, nečije i svačije. Ti si naišao na ničiju. Bolje bi mnogo bilo da si naišao na nečiju. Jer nečija je nečija, navikla je da pripada, pa kako je jednom bila nečija, može postati i tvoja. A ova što je vazda ničija, ni na šta nije navikla. Nije ni morala da se navikava. A ti misliš – dobro je: ničija je slobodna. Pa, ničija je baš i ničija zato što tako voli slobodu i što nikad ne bi postala nečija. Svačija je isto nečija, samo što je previše nečija, ali uz dobre razloge može postati umereno nečija, pa opet može postati samo tvoja. Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi? J.L.

i tako ja polupijana sjedim,čitam neke stvari divnog,zaista uberdivnog čovjeka i radim neka sranja za školu.nema tebe.jebote tebe nikad nema.znam te se još uvijek sjetit.jebiga.dovoljno sam ja sebe jebala.moglo je biti nešto.to ja već godinu mislim.ja sam kriva.danas bi bilo drugačije.ja sam ti onda bila dijete.jebote ima ovih 18 neku težinu.osjetim je ja makar.nema ba od tebe ništa.a ni od mene.jebi se gade!jebi! mrš! mrš! pritisak u glavi.mada ljubavi nema ni drugih.forever alone. lamestream.jaaaaaa mijenjam se mijenjam se.nešto polako jebemu,ide to. ljubim se ovako pijanu.odoh

sjedi tako f. u kavani i gleda ljude kako prolaze ulicom i misli o tom,kako je to micanje ulicama zapravo čudno i zagonentno.-prolaze ljudi i nose u svojim mračnim crijevima skuhane kokošje glave,žalosne ptičje oči,kravlje butove,konjska stegna,a sinoć još te su životinje veselo mahale repom i kokoši kvocale u predvečerje svoje smrti po kokošinjcima,a sada se sve svršilo u ljudskim crijevima i to se micanje i žderanje u jednu riječ zove :život po zapadnim europskim gradovima u sutonu jedne stare civilizacije.

ko će jebi ga da spasi mene? kada je nož prestao da se vrti odgovor je stigao: ti ćeš morati da spasiš sebe. ej bukowski.

*tabletice razne dajte ono što mi treba. -uzmi draga šta ti volja! *daš mi jednu za blagu utrnulost?dvije za blaženo stanje:šta me ba briga.i ovih nekoliko,najljepših,u koje je ubrizgana tona serotonina. -divno.+ pribor za jelo.navrati opet. *budem.

igra se ona i s opasnijim stvarima od noža.

If you can keep your head when all about you Are losing theirs and blaming it on you; If you can trust yourself when all men doubt you, But make allowance for their doubting too: If you can wait and not be tired by waiting, Or being lied about, don’t deal in lies, Or being hated don’t give way to hating, And yet don’t look too good, nor talk too wise; If you can dream—and not make dreams your master; If you can think—and not make thoughts your aim, If you can meet with Triumph and Disaster And treat those two impostors just the same: If you can bear to hear the truth you’ve spoken Twisted by knaves to make a trap for fools, Or watch the things you gave your life to, broken, And stoop and build ’em up with worn-out tools; If you can make one heap of all your winnings And risk it on one turn of pitch-and-toss, And lose, and start again at your beginnings And never breathe a word about your loss: If you can force your heart and nerve and sinew To serve your turn long after they are gone, And so hold on when there is nothing in you Except the Will which says to them: ‘Hold on!’ If you can talk with crowds and keep your virtue, Or walk with Kings—nor lose the common touch, If neither foes nor loving friends can hurt you, If all men count with you, but none too much: If you can fill the unforgiving minute With sixty seconds’ worth of distance run, Yours is the Earth and everything that’s in it, And—which is more—you’ll be a Man, my son! Rudyard K.

naše vrijeme, tok života ovog sata, ovog trena vidim, znam. uvijek isti, uvijek ja čovjek stalnih navika ne želim, ne želim ne želim da..

aj' se pogledaj u ogledalo!bulji u svoju kosu;usne;dva,tri bena.ne staj!prodri u sebe.proživi ponovno prošli dan,sjeti se ovog ljeta.i onog prošlog,i prije toga.svako je isto.sjeti se njega.kroz prozor pratiš tu nesvakidašnju pojavu,upijaš njegov hod.ili pak,sjediš na tvrdoj stolici što se urezala u tvoje dupe i pratiš pogledam kišu.gledaš bijednu pojavu što je s druge strane stola.neko se penje stepenicama.okrećeš se.u nekom milijarditom dijeliću sekunde registriraš da nije on.nema njega.a ti čekaj.tvoja želja ne će biti uslišena.ko će ti je,majke ti,uslišit?gle,prati sad tečnost koja klizi po tvojim rumenim obrazima!izraz tvog lica.slom slabašnih nogu,neki zvukovi izlaze iz tebe.vrištanje,on,oni,ti koja se ne snalažiš.ti koja je jadna.koja čeka.zbrka u tvojoj glavi.pad sistema.prati sve to.gledaj.to si ti.ne ona željena ti.nego stvarna ti.njihova ti.tvoje ti,mojeg ja,nema.ne obitava ta.a sad jedna numera da rasturi tvoju nutrinu.što da radim sa sobom?nakon pola sata opet iznova.feniks se digao iz pepela!

I'm just a soul whose intentions are good*

Jesen je kriva,uvijek me rasturi siva. *proći će i ona.i vi.a ja ću nastavit!

suviše mi je stalo.opusti se mila!mogu ja to!

ajme meni;koji si ti lik,legenda,bog!LJUDINA!MUŠKARČINA!stroj si Eddie:*

5 minuta i 23 sekunde orgazma!

znaš,lijepo mi je. sjedim u mraku i hranim uši sa divnom muzikom. na odvikavanju sam od tvoje anarhističke pojave.i tako slušam kako nothing compares 2U.a sasvim mi je dobro.dragi,koji paradox.ali ne,ja sam stvarno ok.prij e će biti da je nothing compares 2me moja furka,nego užas!zaista.uživam u svojim prostranstvima.istina je da ovih dana malo zalutam.ali ako to meni ne šteti,zašto bi drugi marili za to.bitno je da sam shvatila neke stvari.ovako te prosvjetljena sad ljubim,imaginarno,po posljednji i zadnji put.a za vas ostale,prave muškarčine s malom dozom anarhizma u krvi(nikad onolikom koliku ti imaš)i interesantnim idejama ja sam i dalje ovdje.povoljan trenutak je dovoljan da vam u srca i mozgove uđem ja.ipak se tako postaje ženom.

I don't know why women want any of the things men have when one of things that women have is men. *CC

*cause the better the bitch I roll the faster he will fall fall for me

alexa*

nisam ti ja Lola. ne sjedim u kafiću punom dima i muzike koja lagano prelazi preko duše. moje alveole nisu otrovane.ja ne igram ljubavne igre. mala crna haljina mi ne pristaje tako dobro. nikad nisam uspjela biti Lola. i ove riječi jedva prelaze preko mojih prstiju. jedva izvlačim stvarčice koje nečemu,nekome vrijede.ništa zato. mislim kako bi mi kafa sad sjela.kafa sa malo mlijeka i kockom šećera.ta mi najviše odgovara.ali mi se ne da praviti je.moram se riješiti ljenosti.ostavljam to za sutra. i tako ja sjedim i razmišljam. jest,pričala sam o Loli.tome kako ja nisam kao ona i ostalim sranjima. nisam tako mila i draga. ja sam divlja.bolujem od kronične odbojnosti.iznutra sam prošarana.svakakve me ima.da samo znaš kako sam divna i krasna! ajme,da barem to možeš saznat.sad žalim što sam tako daleka.vječito negdje odlutam.nisam ja odavde.ova kugla nije za me.jebe me i ovo vrijeme. i dok sjedim ovako skrhana sjetim se nečeg.pljunem ti ja na sve!nije to moja furka.ne trebam ja nikog.nisam ja za tog.nemoj me volit.teška sam.zdrobit ću tvoju razdraganu pojavu.nenamjerno.takva sam jebiga. preko usana prebacim koju naglu i prostu riječ.odlazim u krevet dok se zavaravam da je sve ok.DA!sve je ok!ja sam ok.držim se. bog te, dobra je ovo noć.ne pizdim.srdačno jebem mater dragoj Loli. začas mi proleti kroz glavu,punu nekih vrijednih stvarčica,mora da je divno biti Lola.Lolita.

you won't catch me crying cause i just can't win! *grace

nije da sam ti bivša,ali da jesam vjerovatno bih spremila ovakvu ultramega simpatičnu tortu. ma sve je super,fantastic.bok mali! ja te ne volim.više te ne volim.

ne smijemo previše da proučavamo sebe,ili ćemo prestati da živimo,prestaćemo da radimo bilo šta.kao mudraci koji samo sednu na stijenu i ne mrdaju.ne znam ni da li je to baš toliko mudro.oni odbacuju ono što je očigledno,ali nešto ih tjera da to odbace.na neki način,oni su muva koja jebe samu sebe.nema bjekstva,bio u akciji ili van akcije.jednostavno moramo da otpišemo sebe kao gubitak:svaki potez na tabli vodi matu.

all I wanna do is cook your bread! just to make sure that you're well-fed! I don't want you sad and blue, and I just wanna make love to you.

plašim se da sama nikad neću znati da živim život nekog drugog stvora.

Smrdim na dim tuđih cigara.da sam barem ja pušila,pa ajd..pušili su drugi,zasmrdili svoje gaće a čisto usput i moje.čudni su ljudi.ne valjaju ni oni što se svega boje,a bome su govna i ovi što ovako prosto,bez straha i osjećaja krivnje,zasmrde druge ljude. Puštam Liszta i gledam se u ogledalu.promatram bubljicu na čelu.upala mi je trepuša u oko.vadim je.te bubuljice su zaista ogavne i podle.dala sam im to do znanja i juče.hladnokrvno ih ubijam čitavog života,a one opet idu u pohod na moje lice.moram priznat da su čvrste i hrabre k'o pravi ratnici.neka ih,i ja sam takva. Ležim na podu.sjetim se njega,zamišljam dodire,slučajne poglede,čaše i pepeljaru na stolu i neke druge ljude.jebem mater i sebi i njemu.praznina i napunjenost mog mozga,besmislenim pokvarenim mislima,se izmjenjuju svakog časa.ustajem i palim cigaretu.kroz prozor buljim u daleke zgrade i ulice pune svjetla,želim... Želim ga.neistražen i nepoznat,zaokuplja mi pažnju.ne želim mu ništit postojanje bezvrijednim snovima,želim ga samo tu,pored sebe.suviše plitka da nešto promijenim,ja čekam.sjedim,pušim,pijem i čekam.okrećem misli,kombiniram,bacam.oblikujem svoje ja,dodajem blaženu ravnodušnost i oduzimam sumanuto bježanje. Smijem se.bacam glavu,noge i ruke zanesena ritmom muzike.narančasti zidovi se okreću i postaju crni i zeleni.razuzdano se smijem svom strahu i zbunjenosti.uskačem u svoje iskvareno,duboko dole čisto ja i sjedim.opet palim cigaretu,igram se s dimom.uvlačim ga,ispuhujem i radosno se smješkam.uživam u sebi i cigarama.pijem kafu i čitam knjigu.dobar je dan. Dobro je jutro.crno bijeli film iz daleke 31 prelazi s ekrana u moju glavu,dok detox voda ulazi u usta.penjem se do ko zna koliko metara nadmorske visine,sjedam i buljim dole.vidim sebe.oko glave mi leti bezbroj gizdavih dušica.čudno,nikada ih prije nisam primjetila.prodirem u sebe.kako sam puna neopisivih nepoznatih stvarčica.zelena sam,žuta,negdje i narančasta.baš je to čudno i zbunjujuće.tek kada izađem iz sebe mogu vidjeti sebe.kad prestanem biti ja,postajem ja.zbunjujuće,a opet tako jednostavno.sviđa mi se ova ja što jedi visoko gore,promatra ali ne osuđuje.ne misli samo gleda.za oko joj je zapala jednu ljudska dušica što se okreće i smije i igra.prepoznajem se.čekaj!vidim i treću sebe,petu,desetu,trideset prvu.bezbroj ih je.posmatram ih.gle,stapaju se u jedno cijele,mene.bogovi unutar mene plešu i skakuću.razdragano i veselo se vraćam u stolicu ispred ekrana.crno bijeli film još traje. Razmišljam o ljudima.tako su plitki i prazni.zaviriš u njih i vidiš ništa.ostali su samo tragovi kukanja,pizdenja,proklete nade.guše se u svom nezadovoljstvu.nište trenutak u kojem se nalaze i pizde.pitaš ih šta hoćete,kažu ne znamo,ali hoćemo NEŠTO.samo čekaju bolja vremena i prose.bez trunke srama se spuštaju na samo dno.gle,zakrčili su tu duboko jamu i sad se guraju.ne žele vidjeti sunce,trče prema mraku.guraju se,padaju,idu jedni preko drugih.kako su smješni i žalosni.tako su mi dragi kad spomenu boga.lijepo ih je gledat kako kleče i ližu noge uzvišenim spasiteljima.opet lome jedni druge.nema dovoljno mjesta u obećanom raju.moraju požuriti ako žele oblizati tijelesa svevišnjega.samo oni koji su dostojni uspiju preći preko smrdljivih leševa i bogova koji pljuju po njima.tako su zabavni.da im dam podstrijeka nerijetko,sa samog vrha,vičem-nema vam boga,prepušteni ste sami sebi.kako se tek tada žustro bore.prenju se,sve do njihovih bogova,daleko ispod mene.ništa mi draže nema od njihovog lica kad spoznaju svoje bogove.kad ih ugledaju onako uplašene i izgubljene,surove i zlobne.prepoznaju sebe u njima i umru. Juče sam rekla jednom pripadniku te bande vjernika da je bog u njemu.pogledao me izbezumljenim pogledom i unezvjereno se počeo skidati.udarao se,mlatio i čupao.ubio je boga u sebi.ražalostila me njegova duboka glupost. Prošla su dva sata.Jedem kockice čokolade i čistim prljave prste.kako je divan dan.

Ako me kada zatražiš znaj da ja nisam blažena.Ja sam žena plameno crvene kose što vječito s cigaretom u desnoj ruci,sjedi sama za stolom u lokalnoj kafani.Zurim u prljavo žutu mrlju na zidu te svako malo bacim pogled na sat i čekam brutalno privlačnog tipa kojeg kao po dobrom starom običaju nema.U četvrtak sam popušila 22 cigarete i ulila u jetru 4 čaše štoka dok sam ga čekala.Baš kad sam htjela naručiti i petu čašu,čula sam odvratni kreštavi glasić koji je ispuštao neartikulirane zvukove.Pokušala sam ga otjerati iz korteksa,ali nije upalilo,te sam ostavila novac na stolu,i unezvjereno zalupila ulaznim vratima.Na ulici sam zapalila još jednu cigaretu i laganim prizemljenim koracima produžila prema stanici.Sjela sam u taxi u kojem je već bila jedna djevojka mojih godina.Njeno lice natopljeno slanom tekućinom,položaj ruku i žarko crveni lak su mi zaokupili pažnju.Svaki djelić njenog tananog tijela činio se neopisivo dražesnim i nadasve prelijepim,izuzev očiju.Pričale su drugačiju priču;u njima se jasno vidjela izmišljena potreba za promjenom,nastala uslijed praznog neispunjenog,monotonog životarenja.Htjela sam progovoriti s njom koju riječ,kad se taxi zaustavio.Bili smo ispred moje zgrade.Bacila sam blagi,brzinski pogled na zanimljivu ženu,na što mi je ona odgovorila dobronamjernim lažnim osmjehom,platila taxisti i izašla. U pet popodne sam već sjedila u gaćama i potkošulji zavaljena u stolicu,pila kafe makiato-radi smanjivanja opijenosti tijela,i pisala jeftine priče.Povremeno sam odlazila do prozora i promatrala neiskvarenu naivnu djecu kako se igraju sa meni odvratnim snijegom.Oni još uživaju u blaženom neznanju dok stariji ljudi već sa gađenjem hodaju po bljuzgavici,i nerijetko promrmljaju koju psovku,jer ih je neko zaigrano dijete pogodilo grudvom,ili su nabasali baš na onaj dio trotoara koji je prekriven ledenim pokrovom. U sobi sa izgašenim svjetlima boravimo ja i srodna mi duša,N.Čitam naglas,po nekoliko puta,njegove savršene rečenice,koje s tolikom lakoćom dotiču moju dušu,prepisujem ih i osmjehujem im se od srca- sve tako do kasno u noć.kao po već nekoj navici pomislim kako je je N. divan,tako blag i žestok;ispunjena i sretna što ga imam,zatvaram knjigu,gasim cigaretu i odlazim u krevet.Prevrćem se dok gušim nagon za ustajanjem i razaranjem sluzokože pluća.Obuzdala sam uobražena htijenja i te noći opet uspješno zaspala sama. I sljedećih nekoliko dana sam odlazila uzalud u kafanu s žutom mrljom na zidu.U utorak sam odlučila prekinuti sa svim sranjima.Stavila sam gvozdene lance na njegovo tijelo,začepila mu usta,a njegov primamljivi miris i blago sadistički pogled uspješno zanemarivala;strpavši ga u najskriveniji kutak ida.Dane sam provodila s N.,obuzimao me je i oslobođivao dok je nikotin sve brže i brže strujao kroz krv.Tako sam redala dan za danom zahvaljujući teško održavanoj čistoj umrtvljenosti. Da bi 24.januara,bio je ponedjeljak,mojom sviješću zavladala beskrupulozna razjarena hulja.Sa dva smeđa oka sam vidjela njihove sićušne ruke,izdužene noge,i ušima čula kreštave glasove.Opirala sam se,ali uzalud,nisam mogla doseći noktima njihove obeskrvljene obraze;prljava šolja,pepeljara(puna opušaka),upaljači,već razbijena flaša,nikako ih nisu uspjevale doseći.Silovali su moju volju,otupili moje ja iščupali jezik.kao poslušni rob,u potpunosti im predana,prolazila sam kroz opustošene ulice,klizavim trotoarima,da bih došla do kafane sa žutom mrljom na zidu.Unutar nje se ništa nije promijenilo,tu ti ništa nije bilo,ništa ne će biti,sve jeste,sve ima samo svoje bitisanje i sadašnjost.Naoružana mudrošću koja se ne saopštava,inspirativnim mislima i drugim pričinama,ugledah ja njega. U crnoj kožnoj jakni,svježe obrijan,laganim pokretima ruke je prinosio cigaretu svojim ispucalim usnama,i uvlačio dim duboko dolje u sićušne alveole.Smeđim očima je milovao svaki kutak trošne prostorije,posebice onu žutu mrlju u desnom kutu zida.Prije stotinjak godina kad smo znali gutati i gnječiti sate i sjediti za tim istim stolom,punjeći pepeljare i prazneći čaše,dok sam ja pretjerano zaljubljeno zurila u njegove oči,i sune koje su se pomicale,on mi je pričao-upravo o toj mrlji.Kao da je opisivao najsavršenije biće,pažljivo je birao riječi,nije zanemario ni one najsitnije točkice što su bile za nijansu svjetlije,ali ni one tamne linije koje su oštro oko znale podsjetiti na cvijet.Slušala sam ga pažljivo i rado promatrala tu razdraganu zanesenost u njemu.Razumjela sam svaku riječ,i odložila je u duboko prostranstvo ovojnica,celebralne tečnosti,sive i bijele mase.Sjećam se da smo tada pričali i o Z. i dubokom filologu B. satima.S razvučenim osmjesima smo si pušili ponos,milim i toplim pogledima je prodirao u nečiste i skrivene predjele mog bivstovanja.Sve je imalo smisla onda kad je bio istovjetan sa mnom,bili smo tako veliki,ispunjeni nekom dragošću i mirom,dostojni divljenja. Gnusna stvorenja su me odgurala do klimave stolice,i grubo me posjela na nju.Osmjehnula sam mu se i drhtavim rukama počela nervozno paliti cigaretu.Ravnodušno me posmatrajući je pomicao usne kao da govori,ali tona nije bilo.Sigurno su mi prokleti otrovnici razjebali i primarnu slušnu zonu.Tako sam mutava i gluha zurila u nemirne usne,mog sirovog tipa,i dim koji je često izlazio kroz njih.Prošla je čitava vječnost od kad je počeo držati nečujni monolog;a ja već vidno nestrpljiva i frustrirana sam odlučila uzeti stvar u svoje ruke,nagnula se preko stola i poljubila ga.Začudo mi male napasti nisu osujetile poduhvat;nisu ni trebale,odavno je ta romansa svršila.Ljubavnik mi je okrenuo leđa,lagano odšetao do vrata i iščeznuo na ulici za sva vremena-te kako to biva u starim crno bijelim filmovima;ljepotica je uz suptilne pokrete ruke,unosila u sebe katran,jeftino piće i pustila koju suzu zbog gada milog pogleda i grubog glasa. Ja sam ti dragi,fino struktuirani monstrum,koji stoji s jednom nogom s one strane blaženstva.-ljudi mog soja kanda ne mogu voljeti.to mogu samo ljudi djetinjeg uma-u tome je njihova tajna. (0:40; 24.1.2011.)